// Brzo se popela uz stazu nazad do kuće, gde je Pedi ležao, ušla kroz holandska vrata, zatvorila ih i zaključala, i gore i dole, za sobom, pa dobro osmotrila kroz zadnji prozor da ne nailazi niz brdo neki komšija, i proverila još jednom i kroz prednji prozor da ne nailazi uz brdo neki komšija, pa otišla u spavaću sobu i prvi put u svom bračnom životu povisila glas u besu, i povisila ga je koliko god je mogla. USTAJ ODATLE, USTAJ ODATLE, U IME BOGA, NEĆU DOZVOLITI, NEĆU DOZVOLITI, NEĆU DOZVOLITI DA SE OD MENE PRAVI OVAKAV CIRKUS, PRESTANI SA OVIM GLUPIRANJEM ISTOG TRENA. I Pedi Gledni se trgao, okrenuo od zida, pridigao se na lakat, očiju razrogačenih i otvorenih usta, pa zamahnuo prvo jednim stopalom do hladnog poda, a onda i drugim, i ustao i uspravio se, i pogledao u svoju zajapurenu ženu, koja je stajala zgrčenih ramena, stisnutih zuba i isturene brade, kao muškarac spreman da se pobije, i nije se usudio da protegne udove ili da se počeše dok se ona nije polako u mestu okrenula i izašla iz sobe. Pedi je bio zapanjen i zahvalan zbog ženinog besa, zbog čudnog nepoznatog zvuka njenih uzviknutih reči, i bilo mu je drago što se sada to izrodilo između njih, spoznavanje granice njegovog slamanja od tuge, njene tolerancije za budalaštine, i Pedi je rešio da će to biti poslednji put da se ona na taj način uzrujava zbog njega. //